1, Metoda određivanja veličine čestica hrane
Veličina čestica stočne hrane odnosi se na debljinu sirovina stočne hrane, dodataka stočnoj hrani i proizvoda za stočnu hranu. Trenutačno je relevantna nacionalna norma "Metoda dvoslojnog sita za određivanje veličine čestica mljevene sirovine" (GB/T5917.1-2008). Postupak ispitivanja sličan je ispitnoj metodi koju je izdalo Američko društvo inženjera poljoprivrede. Prema intenzitetu drobljenja sirovine, drobljenje se može podijeliti u dvije vrste: grubo drobljenje i fino drobljenje. Općenito, veličina čestica je veća od 1000 μm za grubo drobljenje, a veličina čestica je manja od 600 μm za fino drobljenje.
2, Proces usitnjavanja hrane
Uobičajeno korišteni mlinovi uključuju mlinove čekićare i mlinove s bubnjem. Prilikom upotrebe potrebno ga je odabrati prema učinku drobljenja, potrošnji energije i vrsti hrane. U usporedbi s mlinom čekićarom, mlin s bubnjem ima ujednačeniju veličinu čestica, teži je rad i višu cijenu stroja. Mlinovi čekićari povećavaju gubitak vlage u zrnu, bučni su i imaju manje ujednačenu veličinu čestica prilikom drobljenja, ali instalacijatrošakmože bitiupola manje odbubanj mlin.
Općenito, mlinovi stočne hrane instaliraju samo jednu vrstu pulverizatora, mlin čekićar ili mlin s bubnjem. Nedavne studije pokazale su da usitnjavanje u više koraka može poboljšati ujednačenost veličine čestica i smanjiti potrošnju energije. Višestupanjsko drobljenje odnosi se na drobljenje mlinom čekićarom, a zatim mlinom s bubnjem. Međutim, relevantni podaci su rijetki te su potrebna daljnja istraživanja i usporedbe.
3， Učinak veličine čestica na energiju i probavljivost hranjivih tvari hrane za žitarice
Mnoga su istraživanja procijenila optimalnu veličinu čestica žitarica i učinak veličine čestica na probavljivost energije i hranjivih tvari. Većina literature s preporukama o optimalnoj veličini čestica pojavila se u 20. stoljeću, a vjeruje se da hrana s prosječnom veličinom čestica od 485-600 μm može poboljšati probavljivost energije i hranjivih tvari te pospješiti rast svinja.
Brojna su istraživanja pokazala da smanjenje veličine zdrobljenih čestica žitarica poboljšava energetsku probavljivost. Smanjenje veličine zrna pšenice s 920 μm na 580 μm može povećati ATTD škroba, ali nema učinka na ATTD vrijednost GE. ATTD GE, DM i CP svinja koje su hranjene hranom od 400 μm ječma bila je viša od onih za hranu od 700 μm. Kada se veličina čestica kukuruza smanjila s 500 μm na 332 μm, stopa razgradnje fitatnog fosfora također se povećala. Kada se veličina zrna kukuruza smanjila s 1200 μm na 400 μm, ATTD DM, N i GE porastao je za 5%, 7%, i7 % odnosno, i vrsta mlinca može utjecati na energiju i probavljivost hranjivih tvari. Kada se veličina zrna kukuruza smanjila s 865 μm na 339 μm, povećala se ATTD škroba, razine GE, ME i DE, ali nije imala utjecaja na ukupnu probavljivost P u crijevima i SID AA. Kada se veličina zrna kukuruza smanjila s 1500 μm na 641 μm, ATTD DM, N i GE mogao se povećati. Razine ATTD i ME DM, GE kod svinja hranjenih 308 μm DDGS bile su više od onih u svinja 818 μm DDGS, ali veličina čestica nije imala utjecaja na ATTD N i P. Ovi podaci pokazuju da ATTD DM, N i GE se može poboljšati kada se veličina zrna kukuruza smanji za 500 μm. Općenito, veličina čestica kukuruza ili kukuruznog DDGS-a nema utjecaja na probavljivost fosfora. Smanjenje veličine čestica za drobljenje hrane za grah također može poboljšati probavljivost energije. Kada se veličina čestica lupine smanjila s 1304 μm na 567 μm, ATTD GE i CP te SID AA također su se linearno povećali. Slično tome, smanjenje veličine čestica crvenog graška također može povećati probavljivost škroba i energiju. Kada se veličina čestica sojine sačme smanjila s 949 μm na 185 μm, to nije imalo utjecaja na prosječni SID energije, esencijalne i neesencijalne AA, ali je linearno povećao SID izoleucina, metionina, fenilalanina i valina. Autori su predložili sojinu sačmu od 600 µm za optimalnu AA, energetsku probavljivost. U većini eksperimenata smanjenje veličine čestica može povećati razine DE i ME, što može biti povezano s poboljšanjem probavljivosti škroba. Za dijete s niskim udjelom škroba i visokim udjelom vlakana, smanjenje veličine čestica u hrani povećava razine DE i ME, što može biti povezano sa smanjenjem viskoznosti digestije i poboljšanjem probavljivosti energetskih tvari.
4, Učinak veličine čestica hrane na patogenezu želučanog ulkusa u svinja
svinjski želudac je podijeljen na žljezdane i nežljezdane regije. Nežljezdano područje je područje visoke incidencije želučanog ulkusa, jer želučana sluznica u žljezdanom području ima zaštitni učinak. Smanjenje veličine čestica hrane jedan je od uzroka čira na želucu, a tip proizvodnje, gustoća proizvodnje i tip smještaja također mogu uzrokovati čir na želucu kod svinja. Na primjer, smanjenje veličine zrna kukuruza s 1200 μm na 400 μm, te s 865 μm na 339 μm može dovesti do povećanja učestalosti želučanog ulkusa kod svinja. Učestalost želučanog ulkusa kod svinja hranjenih peletima veličine zrna kukuruza od 400 μm bila je veća nego kod praška iste veličine zrna. Primjena peleta rezultirala je povećanom pojavnošću želučanog ulkusa kod svinja. Pod pretpostavkom da su svinje razvile simptome želučanog ulkusa 7 dana nakon što su primile fine pelete, tada je hranjenje grubim peletima tijekom 7 dana također ublažilo simptome želučanog ulkusa. Svinje su osjetljive na infekciju Helicobacterom nakon želučane ulceracije. U usporedbi s grubom hranom i hranom u prahu, izlučivanje klorida u želucu povećalo se kada su svinje hranjene fino usitnjenom hranom ili peletima. Povećanje klorida također će potaknuti proliferaciju Helicobactera, što će rezultirati smanjenjem pH u želucu.Učinci veličine čestica hrane na rast i proizvodne performanse svinja
5, Učinci veličine čestica hrane na rast i proizvodne performanse svinja
Smanjenje veličine zrna može povećati područje djelovanja probavnih enzima i poboljšati probavljivost energije i hranjivih tvari. Međutim, ovo povećanje probavljivosti ne znači poboljšani učinak rasta, jer će svinje povećati unos hrane kako bi nadoknadile nedostatak probavljivosti i u konačnici dobile potrebnu energiju. U literaturi se navodi da je optimalna veličina čestica pšenice u obrocima odbijene prasadi 600 μm i 1300 μm tovnih svinja.
Kada se veličina zrna pšenice smanjila s 1200 μm na 980 μm, unos hrane se mogao povećati, ali učinkovitost hrane nije imala učinka. Slično, kada se veličina zrna pšenice smanjila sa 1300 μm na 600 μm, učinkovitost hrane za tovne svinje od 93-114 kg mogla se poboljšati, ali to nije imalo učinka na tovne svinje od 67-93 kg. Za svakih 100 μm smanjenja veličine zrna kukuruza, G:F svinja u rastu povećao se za 1,3%. Kada se veličina zrna kukuruza smanjila s 800 μm na 400 μm, G:F svinja se povećao za 7%. Različite žitarice imaju različite učinke smanjenja veličine čestica, poput kukuruza ili sirka s istom veličinom čestica i istim rasponom smanjenja veličine čestica, svinje preferiraju kukuruz. Kada se veličina zrna kukuruza smanjila s 1000 μm na 400 μm, ADFI svinja se smanjio, a G:F povećao. Kada se veličina zrna sirka smanjila sa 724 μm na 319 μm, G:F završnih svinja također se povećao. Međutim, učinak rasta svinja hranjenih sojinom sačmom od 639 µm ili 444 µm bio je sličan onom sa sojinom sačmom od 965 µm ili 1226 µm, što može biti posljedica malog dodavanja sojine sačme. Stoga će se koristi koje donosi smanjenje veličine čestica krme odraziti samo kada se krmivo doda u velikom omjeru u obrok.
Kada se veličina zrna kukuruza smanjila sa 865 μm na 339 μm ili sa 1000 μm na 400 μm, a veličina zrna sirka sa 724 μm na 319 μm, klaonica tovnih svinja se mogla poboljšati. Razlog analize može biti smanjenje veličine zrna, što dovodi do smanjenja težine crijeva. Međutim, neke studije su otkrile da kada se veličina zrna pšenice smanji sa 1300 μm na 600 μm, to nema utjecaja na stopu klanja svinja u tovu. Može se vidjeti da različite žitarice imaju različite učinke na smanjenje veličine čestica, te su potrebna dodatna istraživanja.
Malo je studija o učinku veličine čestica hrane na tjelesnu težinu krmače i učinak rasta prasadi. Smanjenje veličine zrna kukuruza s 1200 μm na 400 μm nema utjecaja na tjelesnu težinu i gubitak leđnog sala kod krmača u laktaciji, ali smanjuje unos hrane krmača tijekom laktacije itheprirast tjelesne težine odojaka.
